Zakon o radu FBiH, koji je donesen prošle godine, u vrijeme godišnjih odmora, bio je još jedan primjer nerada svih onih koji navodno nešto rade u ovoj državi. Ali to nije zabrinjavajuće kada Zakon o radu FBiH, treba da donesu oni za koje se smatra da slabo rade posao za koji su visoko plaćeni.
Ono što je zabrinjavajuće jeste da je Zakon o radu, koji je usvojen u julu 2015.godine nakon šest mjeseci od njegovog usvajanja proglašen ništavnim od strane Ustavnog suda FBiH.
Idemo uporediti odluku Ustavnog suda sa dešavanjima iz vremena prošlogodišnjih ljetnih odmora. Kako je tada zakon prošao parlamentarnu proceduru? Jednostavno – preglasavanjem u ime stranačkih interesa, a ne u ime interesa radnika. Zakon o radu usvojen je na sjednici Zastupničkog doma krajem jula prošle godine, a prethodno su se njegovim odredbama usprotivili sindikati i radnici.
To što danas imamo situaciju da su opozicione stranke zadovoljne jer je Ustavni sud FBiH ocijenio da je procedura po kojoj je Parlament FBiH donio Zakon o radu, neustavana, nikoga ne treba da podsjeća na činjenicu da su radnici ipak bili u pravu, a većina parlamentaraca na moru.
Međutim, da li je interes opozicionih stranaka upravo donesena presuda Ustavnog suda?
Nije, njihov interes je da su u oprečnosti sa onima koji su taj zakon predložili. Bez ikakvog dubljeg razmatranja, već odavno je poznato da predstavnici građana koji sjede u Parlamentu FBiH su ustvari predstavnici stranaka, a shodno našoj kakarakteristici rovovske borbe, nije bitno ko ima pravo, nego je važno da se mi ne slažemo. Ova neslaganja idu na štetu bosanskohercegovačkih radnika.
Dalo bi se i primjetiti kako Zakon o radu FBiH nije samo donesen po poslovničkim procedurama, ovaj zakon je nanio i određene štete po Federaciju BiH. Postavlja se pitanje: ko će sada platiti nastalu štetu, ako se zakon sprovodio proteklih pola godine, na način kako ga je okarakterisao Ustavni sud – neustavno ?
Gdje je sada taj premijerov magični digitron koji će izračunati koliko građani i radnici u FBIH piju i puše u odnosu na štetu prouzročenu greškama parlamentaraca iz Jula prošle godine? Ima li cjenu natezanje i prepadanje radnika? Da li se ta cjena može sabrati sa odlukom Ustavnog suda i da li se može ispostaviti račun koji bi neko morao platiti za svoje pogreške?
Postavlja se pitanje nad pitanjima : Kako je zakon uopće ušao u proceduru? Šta su parlamentarci radili tih dana kada su izglasali Zakon o radu, a koji je odlukom Ustavnog suda FBiH proglašen nevažećim ? Zakon je proglašen nevažećim jer Dom naroda nije ispoštovao proceduru donošenja zakona, odnosno nije ispoštovan Poslovnik o radu , a to su rokovi za donošenje amandmana i javna rasprava o zakonu.
Da li će iko od predstavnika vlasti priznati grešku i zbog toga, barem iz moralnih razloga, podnijeti ostavku?
Ne , niko neće podnijeti ostavku, niti će platiti prouzročenu štetu! A trebalo bi, jer bi to bilo dobro za zajednicu i to bi sigurno razvijalo svijest da se donose Zakon o radu koji će štititi prava svakog radnika i radnice.
Hoće li premijer Fadil Novalić platiti nastalu štetu koja je nastala pod njegovim mandatom, ili će se i ova greška nadoknaditi iz budžetskih sredstava?
Radi podsjećanja, Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine donio je presudu u kojoj stoji da je Zakon o radu ovog entiteta donesen suprotno Ustavu FBiH i Poslovniku o radu. Time je ovaj zakon stavljen van snage 23. februara 2016.godine. Kako je saopćeno iz Ustavnog suda FBiH, sjednica Doma naroda Parlamenta FBiH u dijelu odlučivanja o Zakonu o radu održana je u suprotnosti sa Pravilnikom o radu i Ustavom.
Upravni odbor Samostalnog sindikata kantonalnih državnih službenika i namještenika oštro osuđuje neozbiljnost u radu predstavnika vlasti na donošenju ovako bitnog zakona,te podsjeća da su upozorili i ranije na nekompetentnost i nezakonitost strana koje učestvuju u donošenju Zakona o radu, usklađivanju i potpisivanju Opšteg kolektivnog ugovora.
