Godinama se poslije rata govorilo o problemu nereprezentativnosti sindikata i potrebi da se ovo pitanje normira i stane u kraj raznim “žutim i inim sindikatima” koji su uvijek odražavali interese malih grupa, obično direktora i vlasnika, političkih stranaka i sl. i za male benefite, odlaske na ljetovanje, napredovanje u poslu itd. odrađivali najprljavije poslove za svoje mentore. Tako su godinama rušili ugled sindikata, zaustavljali svaki radnički pokušaj da poprave svoje teško stanje i uvjete u kojima žive i rade, o čemu najbolje svjedoče današnji štrajkovi, umiranje radničke klase i umiranje njihove nade da im može biti bolje.
Kompletan članak pročitajte na ovom linku.
