25. avgust 1992. godine bio je natužniji dan za Vijećnicu. 80 posto našeg historijskog naslijeđa je nestalo u plamenu. Armin Hrelja je zajedno sa ostalim vatrogascima pokušavao spasiti od vatrene stihije.
Sjećanje na nju i vrijeme kada je gorjela podijelio je sa nama u specijalnom programu Hayata povodom 1. marta.
- Nakon svih ovih događaja koji su se desili od 1992. – 1995., nakon 30 godina pogledam i budem tužan što se deslio, ali mi je drago što je Vijećnica dobila svoj oblik koji je imala prije rata. To su moji prvi počeci. Ne mogu reći da smo imali sreću, ali takve požare vatrogasci rijetko dožive u karijeri. Ovo se bili požari velikih razmjera. U tom trenutku smo radili ono što smo najbolje znali. Bili smo mladi. Dobili smo dojavu da gori Vijećnica. Izašli smo na lice mjesta. Bili smo pod jakim granatiranjem. Gasili smo i sakrivali se od granata. Ulazili smo sa bočnih strana i ulazili smo trkom – prisjeća se Hrelja.
Kaže da u tim trenucima, nisu puno razmišljali o snajperima. Granatiranje je bilo žestoko.
- Pokušavali smo iz Miljacke izvlačiti vodu. Prijetila je opasnost od snajpera. Stajao sam na hodniku i gledate kako vatra kamen jede. Zapitate se ‘ovaj objekat je od velike važnosti, zbog čega mora biti uništen’. Spašavli smo dio opreme i da nastavimo dalje gasiti požar i spasiti ono što je za nas bilo od velike važnosti. Ne možete zaboraviti ovakve stvari – govori Hrelja.
